Je li vrijeme da redefiniramo grit?

featured image

Kao znanstvenica i predavačica na elitnim fakultetima u SAD-u, mogu potvrditi da Ivy League sveučilišta i njihovi konkurenti nude uistinu izvrsno obrazovanje. No, kada bih budućim brucošima trebala dati jedan savjet, rekla bih im da se, prije svega, nauče brinuti o sebi – jer će uskoro biti okruženi ljudima koji često pogrešno misle da su uspjesi i priznanja važniji od osjećaja osobnog zadovoljstva i ispunjenosti. Ovakav iskrivljeni pogled na stvarnost može mladoj osobi nanijeti veliku štetu – ne samo tijekom školovanja, već i nakon. I sama sam upala u tu “zečju rupu”, tako da znam o čemu se radi.

Burnout zamka

Kad sam se sa 17 godina prvi put preselila iz Francuske u SAD da bih pohađala Ivy League fakultet, bila sam šokirana količinom aktivnosti kojima su se moji kolege bavili. Nisu samo naporno učili i pohađali predavanja, već su aktivno sudjelovali u radu nekoliko organizacija u kampusu (mnogi i kao predsjednici), volontirali u zajednici, pokretali startupove i, uz to, pisali knjige. Nikada ništa nije bilo dovoljno.

Kada sam počela vježbati, moji kolege su bili u top formi. Odrastajući u Francuskoj, nisam viđala toliko puno ljudi koji vježbaju. Odjednom sam bila okružena džogerima. Naravno, vježbanje je divna stvar, ali u nekom trenutku nisam mogla ne zapitati se kamo svi ti ljudi trče.

Uskoro sam bila uhvaćena u kulturu overachievera: iscrpljivala sam se radom do krajnjih granica, malo spavala, neuredno jela i ostavljala sebi malo ili nimalo vremena za odmor. Zauzvrat, ljudi su mi rekli da sam “uspješna”, što mi je, naravno, godilo. Stoga sam nastavila raditi tako – a moje se zdravlje počelo urušavati. Razvila sam anksioznost i nesanicu. Ubrzo sam shvatila da se to događa i mnogim mojim prijateljima. Međutim, kultura elitnih sveučilišta, kao i poslovna okruženja u kojima vlada kompetitivna atmosfera, nagrađuju nas za maksimalno pomicanje naših granica.

Kada grit pođe po zlu

Kasnije sam saznala da te kvalitete čine grit, sposobnost da, bez obzira na sve, nastavimo dalje kako bismo ostvarili željeni uspjeh. No čini se da ga nismo naučili pravilno primijeniti u praksi. Angela Duckworth, profesorica psihologije na Sveučilištu Pennsylvania i autorica bestselera Grit, provela je niz istraživanja o ovoj temi.

Grit je sjajan prediktor profesionalnog uspjeha i hvalevrijedna kvaliteta koju vrijedi imati. Bilo da vam se priližava rok za dovršenje važnog projekta ili ste roditelj kojeg nakon još jedne neprospavane noći čeka niz poslova, grit je vaš prijatelj, saveznik i vaša snaga.

I sama Duckworth rekla je kako grit podrazumijeva naporan rad u održivom tempu bez očekivanja brzih rezultata. Ipak, studenti u visoko konkurentnom okruženju često zanemare ovu poruku i smatraju da je bilo koja ocjena manja od A njihov apsolutni poraz. Takav stav dovodi do kontinuiranog stresa i anksioznosti te je vidljivo da je zaista moguće pretjerati s pomicanjem vlastitih granica.

Grit zahtijeva brigu o sebi

U vrijeme dok sam provodila istraživanja za svoju knjigu The Happiness Track, shvatila sam da sve osobine važne za uspjeh ovise o tome koliko smo naučili brinuti o sebi. Kreativnost je, primjerice, jedna od najvažnijih stvari koje CEO traži od zaposlenika. Pa ipak, kreativnost se ne može razvijati kada smo pod stresom i preopterećeni poslom. Kreativnost se ne pojavljuje kada sjedimo 12 sati dnevno za računalom. Da bismo bili kreativni, našem umu treba osigurati dovoljno vremena za odmor i sanjarenje.

Slično tomu, kada pretjeramo s radom – i preskačemo obroke, jurimo sa sastanka na sastanak te se, da bismo mogli raditi duboko u noć, oslanjamo na bezbrojne šalice kave – nanosimo štetu svom organizmu. Stres se počinje odražavati na naše cjelokupno psihofizičko zdravlje, a time i na sve vitalne komponente važne za uspješnu karijeru – od imunološkog sustava pa sve do sposobnosti fokusiranja i pamćenja.

Ironično je da što više pomičemo svoje granice – s vremenom brže izgaramo, a manje toga postižemo.

Trebamo li naporno raditi? Apsolutno. No moramo osvijestiti da je grit učinkovit samo u kombinaciji s regeneracijskim faktorima kao što su kvalitetan san, vježbanje, dobro uravnotežena prehrana, meditacija, šetnje u prirodi i slobodno vrijeme. Istraživanja pokazuju kako su ove osnovne navike ključne za naš fokus i produktivnost, razvoj kreativnosti, donošenje dobrih odluka i emocionalnu inteligenciju.

Ovom temom bavi se i Yaleov projekt Emotional Intelligence koji, između ostalog, pomaže studentima da bi shvatili kako zbog uspjeha ne moramo žrtvovati svoje zdravlje i dobrobit. Ponekad suosjećanje prema sebi podrazumijeva smanjivanje izvannastavnih aktivnosti ili broja izbornih predmeta. Prihvaćanje vlastitih granica esencijalni je element grita – kao i spoznaja da, bez obzira na to što vaši kolege mislili, poneki neuspjeh nije kraj svijeta.

Izvorni tekst pročitajte ovdje.

Pročitajte još…

  • Grit: teško uhvatljiva (ali esencijalna) osobina važna za poduzetnike
  • Pet najvažnijih karakteristika grita
  • Što je za vas uspjeh?

Pretplati se

Read More

Share on Google Plus
    Blogger Comment
    Facebook Comment

0 Comments :

Post a Comment